Мои стихотворения, преведени на сръбски от Велимир Костов през 2005 г. за антология (или списание) с български автори в Сърбия - "Градина", Ниш

Petar Petrov je rodjen 1978. u Vracu. Završio pedagogiju na Sofijskom univerzitetu. Piše poeziju i dobitnik je nagrade ’Južno proleće’ za debitantsku knjigu ove godine.

PREOBLAČENJE

Da preobučeš svoju senku na vreme
da udovoljiš blistavim potpredsednicima
tačno pred sledeće zasedanje
da se posvetiš narodu kao predstavnik naroda
u novoj senci
da poštuješ zakone kako je red
da promeniš ime
adresu
telefon
radno mesto
voljenu ili voljenog
da se zainteresuješ
u vreme globalnog otopljavanja
da preobučeš svoju senku
da se zakuneš
da ćeš govoriti istinu
istinu
i samo istinu
Dok te kao sunčev zrak sledi
Državni monopol.

*

SLUŽBENA SAMOĆA

Oči ti sevaju
poput očiju nepripitomljenih zveri
Kosa ti štrči
poput samozaljubljenih talasa na moru pred svitanje
Ruke ti se rastaču
po mojoj suvoj samouverenosti
telo mi se grči
od tvoje progresivne diskretnosti
Dok se trudim da spasem kožu
Ističe
Privremeni
Mandat
moje službene samoće
Potrudiću se da uzmem neplaćeno odsustvo.

*

NA KRAJU RADNOG DANA

Na kraju radnog dana
tela nemaju fon
opuštaju se i otežavaju
duše besposlene
prepuštaju se snu
u nastupajućoj groznici
misli dejstvuju
kao paralizirajući gas
tako da
pre nego što provalite
u kuću pred san
stavite zaštitnu masku
stavite zaštitnu masku, deco.